"Jedan dan ljubavi"
- sanjavibes
- Feb 21, 2015
- 2 min read
Sinoć je u Beogradu održana jedna muzička svečanost. Nije to običan koncert, to je istinska svečanost, koju Massimo Savić priredi svojoj publici svakog puta kada nastupa.
Sava Centar rasprodat, krcato je, gomila ljudi stoji sa strane... Nakon simboličnih petnaest minuta zakašnjenja, gase se svetla i magija počinje. Aplauz, violina, „puno suza je palo, a zvijezda ni malo“, nije stigao ni do refrena, a muzika te već nosi.
Postajem svesna da mi noge već same poskakuju, podilazi me neka prijatna jeza, dlanovi na kolenima hvataju ritam. Cunami emocija naleće. Prvi, drugi, treći... Neizmerna sreća, spokoj, seta, pomalo tuge, smirenost, entuzijazam, zadovoljstvo, oduševljenje... Puštam emocijama da se dese, smenjuju, da svaku proživim, taman onoliko koliko treba, ni previše, ni premalo. Prvo te zagolicaju u stomaku, zatim ispune grudi, onda se zaglave negde u grlu i na trenutak si tu negde na ivici suza, sa osmehom preko lica. Šta je čovek ako ne oseća? Jesmo li živi u suprotnom?
Odavno sam već na nogama. Ruke, noge, glava, celo telo je prepušteno muzici, puštam da me pokreće i vodi. Ceo taj koncert je gravitiranje negde između jave i sna. Znaš da si tu gde jesi, ali ne možeš da veruješ da je takva predivna stvarnost moguća. I to je ono ključno što izdvaja Massimove nastupe, to nisam mogla pronaći na nastupima drugih muzičara. On magiju stvara svojim glasom, ekspresijama na licu, specifičnim plesom i najzad iskrenim, nesebičnim davanjem dela svoje duše publici kojoj peva. Na njegove koncerte idem po porciju inspiracije, sreće, čistih, najiskrenijih emocija, da nahranim dušu.
Massima možete voleti ili ne voleti, ništa između, jer je on, morate priznati, vrhunski muzičar. A da li će vam se i svideti muzika koju on donosi, to je već neka druga priča, jer se o ukusima ne raspravlja.
U ovom današnjem sivilu kiča, šunda i poremećenih vrednosti, Massimo Savić je sjaj u tami, koga je publika i te kako željna. Bio je to juče proživljen jedan predivan dan ljubavi i muzike u Beogradu.
Comments