top of page

Neću burek, hoću znanje!


Rešila sam da nađem posao! Ali… Shvatam da je to proces. Treba naći posao kome mogu odgovoriti svojim trenutnim znanjem i sposobnostima,koji bih sa zadovoljstvom obavljala, posao na kome mogu nešto i da naučim, dopasti se poslodavcu… Imajući sve ovo u vidu i mojih još nekoliko ispita do diplomiranja, zaključila sam da je bolje rešenje, možda, ipak praksa. Praksa će mi omogućiti da učim, na osnovu čega bih kasnije mogla da dobijem neki bolji posao i poziciju, a ujedno i da spremam ispite.

Nisam tražila bilo šta, tačno sam znala šta želim, a šta ne. A želela sam praksu community management-a, želala sam firmu koja je uspešna, želela sam prijatno radno okruženje, ljude, a ne robote. Da se i moje mišljenje sasluša, ako sam već deo tima, a ne da donosim burek, brišem prašinu, kuvam kafe.

Pogađajte odakle sam krenula sa potragom za praksu. Sa twittera! Ukucam #praksa , a tamo i nema baš puno izbora skorijeg datuma. Međutim, izdvojio se jedan sa veoma zanimljivom sličicom i natpisom “Oštrimo tim!” - One2grow. Prošetam po njihovom sajtu, lepo uređen, sve informacije su tu, u timu ljudi sa puno iskustva – izgleda vrlo profesionalno. I što je najvažnije, bave se KOUČINGOM (koji mene zanima). To je to! Ovo ne može biti promašaj!

Konkurisala sam, ubrzo mi je stigao povratni e-mail, u kome se zahvaljuju za apliciranje. Nažalost, ali to je retkost u poslovnoj praksi u zemlji Srbiji. Poziv na razgovor – odlazim potpuno opuštena, jer sam prolazila već kroz to. Za one kojima je odlazak na razgovor za posao/praksu veliki strah, moj savet je da idete na što više takvih razgovora, jer sa svakim dolazi novo iskustvo. Ja sam odlazila i na one razgovore i za one poslove za koje sam znala da nisu za mene, da ih neću prihvatiti u slučaju da mene izaberu, samo da bih se oslobodila tog “stresnog stanja”.

Sam intervju je tekao nekako spontano i potpuno opušteno, imala sam utisak kao da ćaskam sa nekim svojim poznanicima. Svidela mi se ta cela njihova priča. Pitanja su bila zanimljiva, smislena, a što je (bar meni) bitno, nije bilo pitanja “Gde vidiš sebe za 5 godina?”. Kada mi postave takvo pitanje, dobijem želju da prevrnem očima i ispratim se sama. Lično smatram da je to jedno od najbesmislenijih pitanja koje poslodavci postavljaju. Na kraju, sa osmehom sam rekla da je to bio najbolji i najopušteniji razgovor na kome sam bila. Poslodavci bi trebalo takvu atmosferu da naprave, jer se tada najbolje može videti pravo lice osobe koja sedi preko puta. Izašla sam nasmejana, sa dobrim osećajem u stomaku. I znate šta? Osećaj me nije prevario, dobila sam praksu!

I evo mene, nakon tri meseca, pišem ovaj tekst, kao praktikant u Agenciji za poslovnu izuzetnost One2grow. Znanje se ne daje na kašičicu, već se nesebično prenosi. Sa istom pažnjom se slušaju ideje i mišljenja praktikanata, kao i bilo kog drugog člana tima. Nema odnosa nadređeni – podređeni, već smo svi jedan tim, koji zajedno radi za razvoj agencije. Imam vremena za sve ostalo čime se bavim. Ovde se zaista i žive vrednosti, koje promoviše agencija. Ne odlazim tamo u grču, već sa osmehom, osećam se ispunjeno, jer se moji predlozi i ideje prihvataju. Osećam da radim baš dobru stvar!

Oni su dobro procenili mene, a i ja njih. Ono što većina kompanija zanemaruje, jeste da tokom razgovora za posao, a i kasnije na poslu, procenjujemo i mi poslodavce. Nezgodnog, namrštenog, nezadovoljnog, prezahtevnog, sebičnog, nerealnog poslodavca ne želi niko! Verujte mi, nezadovoljan radnik će se truditi da se daleko čuje koliko ste loš poslodavac, a zadovoljan da se čuje još dalje. Zaposleni je kao i klijent, dajte mu kvalitet, vrednost, mogućnost da se razvija, da ne poželi drugog poslodavca i eto lojalnosti. To se, uglavnom, vraća višestruko.

Sada sam potpuno uverena u to da posao ne mora biti mučenje, osim ako ti ne pristaneš na tako nešto. Ovde nisu ljudi koji vole svoj posao, oni ga obožavaju! Uverena sam da se na posao može ići dobrog raspoloženja i sa istim se vraćati kući. Uverena sam da u mnogim kompanijama postoje ljudi koji će vam omogućiti i pružiti priliku da se razvijate. Ali morate to i da potražite. Traži i naći ćeš! Ja sam uhvatila zalet, naoštrila sam se i uveliko razvijam svoje potencijale. A vi?

Featured Posts
Recent Posts
Archive
Search By Tags
Follow Us
No tags yet.
  • Facebook Basic Square
  • Twitter Basic Square
  • Google+ Basic Square
bottom of page